Najnoviji pristupi učenju za djecu: Kako pomažemo najmlađima da lakše usvoje nova znanja

Autor teksta: Anja Batel

Dugogodišnja stručnjakinja u području znanosti, sada svoje znanje prenosi kao nastavnica kemije u srednjoj školi. Nakon uspješnog diplomiranja molekularne biologije i doktoriranja na Medicinskom fakultetu u Splitu, odlučila je ostvariti svoju strast prema edukaciji. Osim što predaje, Anja uživa u organizaciji događaja i konferencija te već desetljećima sudjeluje u popularizaciji znanosti.

Datum objave:

10 pro, 2024

U današnjem svijetu, razumijevanje načina na koji djeca najbolje uče može roditeljima pomoći pri donošenju odluka koje podržavaju cjeloviti razvoj njihove djece. Sve više istraživanja pokazuje da djeca najlakše uče kroz pristupe prilagođene njihovom prirodnom načinu istraživanja i izražavanja kreativnosti. U nastavku donosimo nekoliko suvremenih pristupa učenju koji su se pokazali vrlo učinkovitima.

1. Učenje kroz igru

Igra je prirodan način kroz koji djeca istražuju svijet, razvijaju socijalne vještine i stječu nova znanja. Istraživanja pokazuju da igre koje potiču maštu i socijalnu interakciju mogu značajno pridonijeti razvoju kreativnog mišljenja i suradnje. Uvođenjem igre u obrazovni proces, roditelji i učitelji mogu povećati motivaciju djece za učenje i pružiti im osjećaj postignuća (Briggs & Hanson, 2012).

2. Projektni pristup učenju

Projektno učenje omogućava djeci da istražuju teme koje ih zanimaju, što potiče njihovu samostalnost i kreativnost. Ovaj pristup uključuje aktivnosti u kojima djeca postavljaju pitanja, provode istraživanja i stvaraju vlastite projekte, čime postaju aktivni sudionici vlastitog obrazovanja. Kroz ovakav način rada djeca ne samo da usvajaju nova znanja već i razvijaju ključne vještine rješavanja problema (Venugopal, 2016).

3. Pričanje priča i pristup temeljen na pitanjima

Kombinacija pričanja priča i postavljanja pitanja pomaže djeci da razviju kritičko mišljenje, analitičke sposobnosti i razumijevanje svijeta. Priče su dokazano snažno sredstvo za razvijanje interesa za znanost i istraživanje kod djece. Kada je pričanje priča popraćeno pitanjima koja potiču djecu na razmišljanje, stvara se opušteno okruženje u kojem djeca mogu sigurno istraživati i učiti kroz igru (Nhase & Dube, 2023).

4. Integracija umjetničkog izraza u obrazovni proces

Umjetnički izrazi poput slikanja, crtanja i glume omogućuju djeci da kroz osjetilna iskustva razvijaju holistički pristup učenju. Kroz umjetnost djeca razvijaju emocionalnu inteligenciju, samopouzdanje te intuitivno razumiju složene koncepte. Obrazovni pristupi koji uključuju umjetnost povezani su s razvojem empatije i boljim razumijevanjem sebe i svijeta oko sebe (Nutbrown, 2013).

5. Pristupi učenju temeljeni na prirodnim aktivnostima

Neki od najučinkovitijih pristupa učenju uključuju integraciju prirodnih aktivnosti poput igre na otvorenom i istraživanja prirodnih pojava. Djeca koja uče u prirodnom okruženju često razvijaju bolje socijalne i motoričke vještine, a kontakt s prirodom potiče njihovu znatiželju i sposobnost rješavanja problema. Ovaj pristup je posebno koristan za mlađu djecu jer im pruža priliku za fizičku aktivnost dok uče kroz igru i istraživanje (Snyder et al., 2015).

Zaključak

Suvremeni pristupi učenju poput igre, projektnog rada, pričanja priča, umjetnosti i aktivnosti u prirodi pomažu djeci da razviju ključne vještine na zabavan i prirodan način. Integriranjem ovih metoda, roditelji i učitelji mogu stvoriti bogato obrazovno okruženje koje podržava cjelovit razvoj djeteta i priprema ga za buduće akademske i životne uspjehe.